Čim izađemo iz užeg gradskog centra Ljubljane, šetajući južno uz rijeku Ljubljanicu, trenutno primjećujemo promjenu urbanog pejzaža. Gušća gradska struktura srednjovjekovne Ljubljane, s rjeđom vegetacijom i aktivnijim životom – doslovno nekoliko metara iza Zoisove ceste koja presijeca rijeku, nekadašnje glavne prometnice u smjeru Zagreba – prelazi u jedan miran i djelomično magičan zeleni urbani ambijent. Na manje od jednog kilometra od Tromostovja i gradske tržnice, tj. simboličnog i funkcionalnog težišta grada, nalazi se ova prigradska četvrt srednje meščanske Ljubljane zvana Prule. Njezin vizualni karakter oformio je Jože Plečnik, otac slovenske moderne arhitektonske kulture, koji je u tridesetim godinama prošlog stoljeća, sa samo jednom pejzažnom gestom – kako to već biva s dalekovidnim projektima, a takvih je Plečnik u Ljubljani izradio dosta – oblikovao obalu rijeke. Njezin presjek sastavlja jedan lagani terasasti nagib koji služi za šetnju, za drvorede žalosnih vrba, ali i da se poprati miran tok Ljubljanice prije ulaza u centar. Taj presjek rijeke definira karakter cijele četvrti i odražava funkciju s kojom građani koriste ovaj dio grada; dok se u centru život odvija frenetično, daleko od rijeke, ovdje je ritam mirniji i u izravnom kontaktu s njom. U gradu slabe i škrte svjetlosti, kakva je Ljubljana, ovaj jednostavni i u isto vrijeme veličanstveni otvoreni prostor oko rijeke stvorio je premise za drugačiji, zeleniji, svjetliji i još uvijek dovoljno urbani ambijent nadomak centra grada.